PROZNA VEČER  UZ  KNJIGE  RUŽE KANITZ

Kako izgledaju novi putevi u stranim kulturama?
Zanimljivo opisani odgovori na ova pitanja mogu se pronaći u knjigama Ruže Kanitz.
Ruža Kanitz  je autorica  knjige razgovora  pod nazivom „Die fremde Nahbarin“ u kojoj su doseljenice u Berlin progovorile o svojim migrantskim pripovjestima. Potom i romana „Polenta oder Milchkaffe“  u kojemu je autorica zavirila u vlastitu dušu.
Ugodno čitanje iz ovih knjiga i druženje s autoricom, dogodilo se  u Veleposlanstvu RH.
Ružu Kanitz je na početku večeri kratko pozdravio i predstavio veleposlasnik RH dr. Miro Kovač, iznoseći zadovoljstvo i ponos činjenicom  da u vrijeme kada je tema suživota i integracije u Njemačkoj, vrlo aktualna, o tome možemo čitati  i iz pera autorice koja je hrvatskog porijekla.
- Fascinira način na koji Ruža Kanitz koristi i obogaćuje svojim slikama njemački jezik koji joj nije materinji, rekao je Alfred Büngen za jednog predstavljanja romana „Polenta oder Milchkaffe“ , vlasnik izdavačke kuće  Geest Verlag, koja je izdala djela Ruže Kanitz. Kao veliki  kompliment autorici mogu biti njegove riječi:- Hvala za vaš jezik, hvala da ste učili njemački jezik,  ne samo ga preuzeli nego i obogatili  i u njega unijeli vlastite slike.

U istinitost ove tvrdnje, uvjerilo se i tridesetak ljubitelja književnosti u Veleposlanstvu RH. Zanimljive tekstove iz dviju knjiga čitala je Ruža Kanitz a potom i njena prijateljica Madela iz Ekvadora.
– U jeziku je moć, treba učiti jezik i kulturu domaćina. Uzalud je provoditi cijeli život u nostalgiji, žaljenju i očekivanju povratka u zemlju iz koje smo došli. Treba živjeti ovdje i sada. Možda je bolje Nijemcima nastojati pokazati kakvi u stvari jesmo, razbiti predrasude koje imaju o strancima. Integracija nije jednostrana, trebaju je željeti obje strane. Svatko ima ponekog njemačkog prijatelja preko kojega može razvijati integraciju, učiti jezik, odašiljati sliku o migrantima. Od  tako skupljenih kapi, može nastati more!
To su samo neke od vrijednih poruka koje su sustigle slušatelje prozne večeri u Veleposlanstvu RH.
S autoricom Ružom Kanitz  riječ-dvije smo progovorili po završetku ugodna proznog druženja.
-Moje djevojačko, obiteljsko prezime je Rončević. Rođena sam 1961. godine u Lici, u Kuterevu blizu Otočca. Tamo sam živjela do srednje škole a onda sam otišla u Koper u Sloveniji gdje sam, zahvaljujući sestri i dobijenoj stipendiji, polazila školu tehničkog crtanja.  U Berlin sam došla 1982. godine a doveli su me ovdje, kako se to kaže, „putevi ljubavi“. Ja sam oduvijek pomalo pisala, ponajprije pjesme i priče. Kada sam došla ovamo, nisam imala vremena… obitelj, dijete, posao …no,  kada je sin odrastao vidjela sam da imam ponovo vremena za sebe i počela sam opet pisati.

Moja prva knjiga „Susjeda strankinja“ je knjiga socijalne tematike.  Razgovarala sam s 22 žene iz cijeloga svijeta koje su o svojim sudbinama govorile s puno osjećaja. Knjiga je izišla 2006. godine  i tako se svidjela brojnima da je preuzeta kao lektira za institucije koje se bave migrantima. Moja druga  knjiga je roman, „Palenta oder Milchkaffee“.  Izišla je 2009.  godine . Knjige su do sada imale bezbroj predstavljanja  u Berlinu, Nürnbergu, Bremenu… U knjizi “Polenta oder Milchkaffee” opisujem sudbinu jedne mlade žene, Lucije, njeno djetinjstvo, mladost, dolazak u Berlin. Uspoređujem, je li bolja bila palenta ili bijela kava. Knjiga je djelomice autobiografska.  Radim na novoj knjizi, razgovorima s migrantima, očekujem da ugled svjetlo dana,  iduće godine. Ja sam u Berlinu od 1982. godine. Dugo je to vremena a opet  nisam kompletno integrirana. Kao što se to može vidjeti u knjizi, ponekad mi nedostaje palenta s mijekom. Ja se još uvijek uvijek osjećam kao Hrvatica. Imam njemačku putovnicu ali u srcu sam Hrvatica, Ličanka, Kuterevka…rekla nam je Ruža Kanitz, autorica knjiga „Die Fremde Nachbarin“ i  „Polente oder Milchkaffee“ koje sasvim sigurno vrijedi pročitati.